Beki Bekić rođen 29. novembra 1961. je poznati pjevač narodne muzike, kompozitor i tekstopisac poreklom iz Gusinja. U dugogodišnjem je braku sa suprugom Nadom, sa kojom ima kćerke Emiliju i Saru.
U Gusinju, njegovom rodnom gradu, izuzetno je cijenjen, i to sasvim zasluženo. Kad god je u prilici, s ponosom govori o svom zavičaju i ispjevao je veliki broj pjesama posvećenih Gusnju, koje se rado slušaju. Poštovanje prema rodnom kraju pokazao je mnogo puta, a i snimivši CD pod naslovom Tebi pjevam oj Gusinje moje (2012). Na njemu su bile numere „Januzov šadrvan“, „Sabah čeka lijepa đevojka“, „Oj Gusinje moje“, „Zelen čader“, „Paši-hana imaš li jarana“, „Otvori druže Gusinjsku kapiju“ i druge. Zbog toga su ga u zavičaju prozvali Gusinjskim Ambasadorom. Godine 2024. objavio je i drugi album zavičajnih pjesama pod nazivom Pjesme iz mog kraja.
Premda je kao solista u školskom horu prvi put nastupio sa sedam godina, a prvu singlicu snimio već 1981. godine, Bekić nije ni sanjao da će muzika postati njegovo primarno zanimanje. Školovao se za ugostitelja, a kada je 1985. godine objavio vrlo uspješan album, odlučio je da se profesionalno posveti muzici.
Djetinjstvo i mladost
Beki Bekić je rođen kao Behljuj Behljulji u višečlanoj porodici Idajete i Malića Behljujija. U porodici je bilo dvanaestoro djece, osam dječaka i četiri djevojčice, a Idajeta i Malić su pored svoje djece odgajili još šestoro siročadi. Beki je ispričao da je njegov otac, po zanimanju zanatlija, bio vrlo blag, dok je majka bila stroža.
Po završetku osnovne škole u Gusinju, radio je u zemljoradničkoj zadruzi i svakom zarađenom dinaru pomagao majci. Uporedo sa školom pjevao je u horu, gdje je njegov talenat prepoznala učiteljica Milena Vučelić. Nastavnica muzičkog, Dragana Laban, pokazala mu je kako pravilno da pjeva, dok je note naučio od prijatelja Nikice Đekovića. Sa sedam godina postao je solista u horu, a prvi javni nastup imao je u školskoj predstavi s pjesmom „U maju cvetaju ruže“.
Slušao je Šabana Šaulića, Muharema Serbezovskog i Miroslava Ilića, ali roditelji su mu zabranjivali da se ozbiljno bavi muzikom, želeći da završi školu. Ipak, prijatelj Rusmin Laličić davao mu je podršku i snagu da istraje.
Početak karijere
Bekić je prvi put nastupio na regionalnom takmičenju sa 12 godina, a poslije srednje škole upisao je Ugostiteljsku školu u Plavu, gdje je paralelno radio fizičke poslove da izdržava sebe i pomaže porodici. U Podgorici je nastavio školovanje i nastupao u Kulturno-umjetničkom društvu „Budo Tomović“.
Njegov talenat primijetio je menadžer hotela „Crna Gora“, gdje je počeo da pjeva noću dok je danju išao u školu. Već prvom pjesmom oduševio je publiku, a ubrzo su ga primijetili Šaban Šaulić i Toma Zdravković. Kompozitor Dragan Aleksandrić pozvao ga je da potpiše ugovor sa PGP-RTB na pet godina, što je označilo početak profesionalne muzičke karijere.
Muzička karijera
Prvu singl ploču snimio je 1981. godine, a prvi album izdao je 1985. godine, sa kojeg se izdvojila pjesma Ti si me opila. Hitovi su se nizali: „Alipašin izvor“ (1989), „Ti i ja, srca dva“ (1991), dok je album iz 1992. godine pod ZaM-om donio čak pet hitova: „Konja vrana i sat zlatni“, „Marama šarena“, „Možda te još volim“, „Pomozi mi majko“ i „Imam jedno pitanje“.
U narednim godinama uslijedili su hitovi: „Šećeru moj“, „Kako decu da delimo“, „Pomozite drugovi“, „Otac“, „Sokolica“, „Uno, due, tre“, „Zlatija“, „Košulja mi pocepana“, „Čubura“ i mnogi drugi. Nakon pauze od 2000. do 2004. godine, snimio je album Boja mastila, sa kojeg je naslovna pjesma postala hit.
Bekić je komponovao muziku za mnoge poznate izvođače, među kojima su Dragana Mirković, Šaban Šaulić, Sneki, Buba Miranović, Nino, Zlata Petrović, Šeki Turković i drugi.
Izvor: Biografija.org
Foto: Grand, Nova S.